jvp-krapina>

Ako se bregovito područje omeđeno rijekama Savom na Jugu, Sutlom na Zapadu, planinama Maceljom i Ravnom Gorom na Sjeveru, Ivančicom i Zagrebačkom Gorom na Istoku zove Zagorje, Grad Krapina smješten ispod Strahinjčice uz rječicu Krapinščicu ili Krapinicu zauzima središnji položaj cijelog Zagorja. Sam naziv grada usko je povezan s nazivom rijeke koja je nekada obilovala slatkovodnom ribom šaranom (na kajkavskome riba šaran naziva se Krap). Naziv grada je vrlo star, vjerojatno iz vremena Ilira, kad su i mnoge druge rijeke, mjesta i planine dobile svoja imena, a Rimljani su ih uglavnom preuzeli i dodali svoje jezično obilježje. O tome se može samo nagađati, jer dokaza za to nema.

Priče su lijepe i kad nisu istinite. Njihovo nastajanje, postojanje i usmeno prenošenje svjedoči, kako je velika i živa stvar čovjekova mašta, koja nepoznato i tajnovito želi odgonetnuti, oživjeti i zaodjenuti odijelom stvarnosti. Prče su dokaz, da u svakome čovjeku ima nešto dječje neposrednosti, iskrenosti i lakovjernosti.
I Krapina ima svoju priču, po kojoj je postala kolijevkom slavenskih naroda i središtem jednog idejnog narodnosnog gibanja. Ima svoju legendu o Čehu, Lehu i Mehu i njihovoj sestri Vilini. I da nije lijepa ne bi živjela na ustima naroda i ne bi se pripovijedala, a što učeni ljudi kažu da je neistinita, jedan je razlog više da se o njoj govori i da je se čuva novin naraštajima.